Još od najdavnijih vremena ljudi su tragali za supstancama koje će im podariti zdravlje, vječnu mladost, pa čak i vječni život. U tom svom traganju, ljudi su otkrili mnoge ljekovite biljke i minerale, postavivši osnove onoga što mi zovemo farmacijom. Traganje nije uvijek bilo uspješno. Tako je prvi kineski car, Ši Huang Di, bio otrovan živom koja je trebala da posluži kao eliksir mladosti. Čak i grčka riječ farmakon, istovremeno označava i lijek i otrov.

U današnjim savremenim uslovima podrazumijeva se da je kvalitet lijeka nešto što se ne dovodi u pitanje. Nažalost, često smo svjedoci da na tržištu postoje i falsifikati originalnih lijekova.

Svaka država ima svoje mehanizme pomoću kojih se bori protiv ove pojave. Postoje razna regulatorna tijela koja imaju ovlaštenja u ovom domenu. Pored regulatornih tijela kao što je Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH, i nadležnih ministarstava, u suzbijanju ove pojave značajnu ulogu igraju i stručna lica- farmaceuti, kao i apoteke i veledrogerije.

Problem falsifikovanih lijekova je izuzetno značajan. On predstavlja ne samo opasnost po zdravlje pacijenata, nego predstavlja i značajan ekonomski problem. Neki podaci kažu da je čak 10 posto svih lijekova krivotvoreno.

Nameće se pitanje, koji su to lijekovi koji se najčešće falsifikuju? Ova pojava je specifična za zemlje u razvoju i razvijene zemlje. U razvijenim zemljama najčešće se falsifikuju lijekovi koji se smatraju „ bezazlenim“, kao što su sredstva za mršavljenje, steroidni hormoni ili lijekovi za potenciju“. Iskrivljena slika o ovim lijekovima kao onima koji imaju samo blagotvorno dejstvo, bez mogućnosti neželjenih efekata, je veoma opasna. Upravo ona stvara pogodno tlo za falsifikovanje lijekova.

Kako se obični ljudi bez stručnog poznavanja materije mogu zaštititi? Prije svega, potrebno je kupovati lijekove iz provjerenih izvora, u opštem slučaju to su apoteke. Danas je izuzetno popularno kupovanje preko Interneta. Kupuje se sve, pa i lijekovi. Treba napomenuti da je i kupovina i prodaja lijekova ilegalna, i ima elemente krivičnog djela!

Kupovati treba samo one lijekove koji imaju dozvolu nadležnog regulatornog tijela. Pored toga, treba obratiti pažnju na „sitnice koje život znače“. Izuzetno značajno je obratiti pažnju na vanjsko pakovanje lijeka – „kutiju“. Na njoj mora biti naveden naziv lijeka, jačina, supstanca koja ima aktivno dejstvo, farmaceutski oblik (da li je u pitanju sirup, tableta itd…), rok valjanosti i dozvola za stavljanje lijeka u promet. Ukoliko nedostaje bilo šta od navedenog, imate pravo na reklamaciju!

Unutrašnje pakovanje takođe mora ispunjavati zahtjeve u pogledu informacija koje korisnik može da dobije, u skladu sa veličinom pakovanja. Unutrašnje pakovanje mora da štiti lijek od oštećenja.

Za pacijenta je možda i najznačajnije uputstvo koje dolazi uz lijek. Ono mora biti napisano na službenom jeziku date države, a istovremeno mora biti jasno i razumljivo pacijentu. Font slova mora biti prilagođen pacijentima koji imaju probleme sa vidom. Pacijent ima pravo da zatraži od apotekara da mu pojasni način primjene lijeka.

Nadamo se da smo ovim tekstom makar malo otklonili nedoumice koje postoje oko falsifikata lijekova. Ukoliko one još uvijek postoje, konsultujte se sa stručnim timom apoteke Anapharm!